Mora se priznati, a što se možda ne bi dalo zaključiti prema prizorima iz osme partije kao ni prema rezultatu, da je ova mini-dionica bila prilično zanimljiva.
Počeo je drugi dio meča i Carlsen je u sedmoj partiji, prema pravilima, ponovo bio bijeli. Igrala se španjolska sa varijantom koja je prvi put viđena prije nešto manje od mjesec dana u partiji Giri – Radjebov na FIDE Grand Prix, Tashkent. Carlsen je očito pronašao poboljšanje, ali je Anand skrenuo iz glavne varijate pa ga nismo uspjeli vidjeti. Ovaj krug donio nam je drugu najdužu partiju u povijesti šahovskih mečeva za prvaka svijeta, a da su akteri bili svjesni toga možda bi odigrali još ta dva poteza do rekorda, ali sama partiji bila bi jednako vrijedna i bez zadnjih pedesetak. No, možda je izmaranje Ananda dio Carslenove strategije, a možda mu je samo bilo krivo što se Anand izvukao lijepom žrtvom lovca za dva pješaka, pa ga je još neko vrijeme ganjao po tabli u završnici top + skakač protiv topa. Nije da nikog nije uspio na taj način dobiti, ali ipak je to bilo malo vjerojatno protiv bišeg peterostrukog prvaka svijeta.
Osma partija i damin gambit – očekivalo se da će Anand pokušati izjednačiti, no vrlo brzo uplovili su u mirne vode. Carlsen je već u desetom potezu skrenuo iz glavne varijante u liniju koja se navodno (EDIT: nije navodno, evo te partije iz 1898. godine) zadnji put službeno igrala u 19. stoljeću i Anand je potrošio dosta vremena da shvati kamo to vodi. Kad je uvidio da ne može igrati na pobjedu brzo su uslijedile izmjene i remi.
Rezime bi bio da je Carsen kao bijeli prilično namučio Ananda, a kao crni lako remizirao. Jest da je skor ove mini-dionice neriješen, ali za meč su važne i stvari koje nisu na semaforu.
Sorry, the comment form is closed at this time.